U peščaniku je sve bilo mirno dok jedno dete nije otelo lopaticu drugom. Vaše je to videlo izbliza. A onda, dva dana kasnije, kod kuće otme kocku plišanom medi, istim onim pokretom. Ili iz vrtića donese reč koju kod vas niko ne izgovara. I vi se zapitate: da li je u redu da se igra sa svakim detetom?
zašto mališani kopiraju drugu decu
Zato što tako uče. Elizabet Hana i Endru Melcof pokazali su još 1993. godine da deca u drugoj godini života, kad vide vršnjaka kako se igra na određen način, to ponove i posle dva dana, i to na drugom mestu: ono što su videla u vrtiću ponovila su kod kuće. Dete, dakle, ne zaboravi ono što je videlo u parku čim izađete iz parka.
To nije mana, to je način na koji mališan upoznaje svet. Istim putem pokupi i mahanje, deljenje keksa i „hvala“. Zato nije svejedno šta najčešće gleda, ali nije ni razlog za paniku ako je jednom videlo guranje.
Kad neko uradi nešto novo, i ja odmah hoću da probam. Tek posle pitam da li se to sme.
guranje i otimanje su deo uzrasta
Rišar Tramble i saradnici pratili su u Kvebeku nekoliko stotina dece od petog meseca do tri i po godine. Njihov zaključak je da većina dece u najranijem uzrastu ponekad gurne ili udari, i da većina do polaska u školu nauči da to rešava drugačije. Jedno od objašnjenja je da mališan još nema dovoljno reči da kaže šta hoće, pa govori rukama.
Dete koje gura zato nije „loše dete“, a vaše se neće pokvariti od jednog susreta u parku. Ali ono što se ponavlja, to se i uči. Zato ima smisla da pazite na dve stvari: sa kim dete provodi najviše vremena i kako odrasli reaguju kad neko nekog gurne.
šest mirnih koraka
1. budite blizu
Mališani se još ne igraju zajedno kao veća deca, češće se igraju jedno pored drugog. Sukob oko lopatice je pitanje trenutka. Kad ste na korak od deteta, stižete da stavite ruku između pre nego što neko nekog udari, i dete vidi kako se to rešava mirno.
2. recite kratko šta se ne radi i šta može
„Ne guramo. Ako hoćeš lopaticu, pitaj: mogu li ja?“ Dve kratke rečenice, mirnim glasom, u visini detetovih očiju. Duga objašnjenja mališan ne prati. Zabrana bez zamene ga ostavlja bez ideje šta da radi sledeći put.
Isto važi za ružnu reč. Bez velike reakcije, jer burna reakcija reč učini zanimljivom. Kratko: „Tu reč ne koristimo. Kaži: ljut sam.“
3. vežbajte „stani“ kod kuće
Plišani meda „otme“ kocku, a dete ispruži dlan i kaže: „Stani, to mi se ne sviđa.“ Pa zamenite uloge. Odigrajte to nekoliko puta, kao igru, kad su svi dobre volje. Dete koje je rečenicu probalo u miru lakše je se seti u parku, kad mu neko zaista uzme igračku. Dodajte i drugi deo: „Ako ne stane, dođi kod mene.“
Šta dete vežba: da rečima i pokretom kaže gde mu je granica.
4. govorite o ponašanju, ne o detetu
„To dete je bezobrazno“ uči vaše dete da lepi etikete. Rečenica „Guranje boli, mi ne guramo“ uči ga šta je u redu, a šta nije. I tuđe dete ima dve ili tri godine i uči isto što i vaše. Može vam biti žao deteta koje se muči, a da ipak ne dozvolite da vaše dete zbog toga strada.
5. birajte gde i sa kim dete provodi vreme
Ne možete da odlučujete šta druga porodica dozvoljava. Možete da odlučite ko dolazi kod vas, gde idete i koliko ostajete. Ako vaše dete sa istog druženja stalno odlazi uplakano, a niko od odraslih ne reaguje, u redu je da druženje skratite ili izaberete drugo društvo. „To su samo deca“ ne važi za ono što se ponavlja i vašem detetu škodi.
6. primetite kad je lepo
„Dala si joj kocku. Vidi kako se obradovala.“ Recite naglas tačno šta je dete uradilo. Mališan ponavlja ono na šta dobije pažnju, pa neka je dobije i onda kad deli, čeka red ili pita. Ako ima dete sa kojim se lepo igra, pozovite ga češće.
Šta dete vežba: da prepozna kako izgleda igra u kojoj je lepo svima.
kako dete raste, grupa postaje važnija
Danijel Haun i Majkl Tomaselo su 2011. godine pokazali da se već četvorogodišnjaci priklanjaju grupi. Deca su u njihovom ogledu znala tačan odgovor, ali su pred vršnjacima često ponovila pogrešan, onaj koji su rekli ostali. Kad su odgovarala tako da ih druga deca ne čuju, priklanjala su se ređe.
Zato vredi početi rano i sa malim stvarima. Dete koje kod kuće sme da kaže „ne sviđa mi se“ i bude saslušano lakše će to reći i drugde. Ne morate da mu birate svakog prijatelja. Dovoljno je da zna kako izgleda lepa igra i da uvek ima kome da dođe.
Uveče, kad se sve smiri, pitajte kratko: „Sa kim si se danas igrala? Šta je bilo lepo? Da li te je nešto naljutilo?“ Ne mora da odgovori svaki put. Važno je da zna da pitate.
Najlepše se igram sa onima pored kojih smem da kažem „stani“.
kada potražiti savet
Ako dete često povređuje drugu decu ili sebe, ako se to ne smiruje kako raste, ili vas nešto u njegovom ponašanju brine, razgovarajte sa pedijatrom ili psihologom u razvojnom savetovalištu doma zdravlja. Pitati nije preterivanje.
Koju rečenicu vi kažete u parku? Javite nam, rado je dodamo.
Pogledajte još saveta u Kutku za roditelje, a igračke birane kao za svoje dete su u Tapkovoj prodavnici.
česta pitanja
Zašto dete oponaša loše ponašanje druge dece? Zato što mališani uče gledajući. Već u drugoj godini dete ume da ponovi ono što je videlo kod drugog deteta, čak i posle dva dana. Isto tako pokupi i lepe stvari, pa je važno šta najčešće gleda.
Da li da zabranim detetu da se igra sa detetom koje gura ili udara? Jedno guranje u parku nije razlog za zabranu, to je deo uzrasta. Ako se isto ponavlja, vaše dete strada, a niko od odraslih ne reaguje, u redu je da skratite druženje ili izaberete drugo mesto i društvo.
Kako da naučim malo dete da kaže „ne“? Vežbajte kod kuće, kroz igru sa plišanom igračkom: ispružen dlan i kratka rečenica „Stani, to mi se ne sviđa“. Dete koje je to probalo u miru lakše se seti u parku.
Pročitajte i dete neće da obuče jaknu, kako da dete pospremi igračke i razvojne igre za dete od 2 godine.
izvori
- Hana i Melcof (Hanna i Meltzoff), 1993, Developmental Psychology: Peer imitation by toddlers in laboratory, home, and day-care contexts
- Tramble i saradnici (Tremblay i sar.), 2004, Pediatrics: Physical Aggression During Early Childhood: Trajectories and Predictors
- Haun i Tomaselo (Haun i Tomasello), 2011, Child Development: Conformity to Peer Pressure in Preschool Children